Sjedimo tako na kavi, Mara i ja i njena uspavana beba. Mara je taman odgledala sezonu neke kulinarske emisije i nevjerojatno strastveno mi prepričava na koji način se režu rajčice. Ne zanima me kako se režu rajčice, ali uživam u njenom entuzijazmu kad priča o kuhanju. Malena je naslonjena u njenom naručju, u nosiljci bez koje Mara ne izlazi vani.
Gužva je na terasi, žamor se širi sa svih strana pa nije ni čudo da je grohotan smijeh dopreo do ušiju naše uspavane princeze. Promeškoljila se i krenula cendrati.
”Joooj oprostite, nisam vidjela da imate bebu. Marija vidi, ima bebu. Joooj, nisam je htjela probuditi.”
”Sve je u redu”, kimnula je Mara i potapšala bebu po leđima kako bi nastavila dalje drijemati.
Komentarom vrištave djevojke, otvorile smo staru temu o nošenju beba.
Davno sam oglušila na komentare kako ću razmaziti svoju djecu nošenjem pa sam ih nosila od prvog dana.
Iako ponekad mislim da su iznimno razmaženi, svjesna sam da je to moje subjektivno mišljenje i da imam poprilično divnu djecu koja su, radi moje komocije, prvu godinu dana svog života bila većinom - nošena.
Nisam neki isključivi tip koji zagovara nošenje, ali meni je tako baš sve bilo lakše.
Kolike
Kad dobiješ prvo dijete, ionako ne spavaš jer moraš paziti na svaki detaljčić. Onda kad odlučiš da bi mogao spavati, počinju kolike. Malena ih nije imala (srećom), ali prije 14 godina, plakala sam zajedno sa sinom zbog tih dojenačkih grčeva.
I što nas je spasilo? Nošenje.
Izbijanje zuba
Razlog neispavanosti broj dva u svijetu majčinstva. Ti biseri koji neumoljivo izbijaju i kvare taj beskrajno sladak krezubi osmijeh mojih beba. Nisam mogla ništa posebno raditi, nego oboje tješiti u zagrljaju. A nisu više bili tako mali i lagani da sam ih mogla tješiti po cijele dane.
I što ih je tješilo? Nošenje.
Socijalizacija
Usprkos tome što živim s tinejdžerom koji trenutno u rječniku nema termin “socijalizacija”, mogu sigurno reći kako su uvijek bili uključeni u događanja u kući, zato što su uvijek bili na “mom nivou” jer sam ih nosila.
Tako je bilo lakše nego da pokušavam nešto napraviti dok se brinem neće li mi pasti s kreveta, hoće li se popeti na prozor ili otpuzati u veš mašinu.
Privrženost
Volim se maziti i grliti, a najdivnije mi je kad mazim i grlim svoju djecu. Djeca tako divno mirišu da ne postoji ljepši zen od toga. Brzo će doći vrijeme kad nas djeca neće htjeti niti primiti za ruku ili pozdraviti kad se vrate kući iz škole, zato svoju dozu privrženosti iskoristite kad su još maleni.
I gledam Maru, sad, i tu njezinu mrvicu kako bez ikakvog problema uživaju u danu.
Uskoro će se probuditi, gladna, a Mara je već izvadila žličicu i kašicu na stol. I kad pojede, nas tri ćemo prošetati do naše ulice, nastavljajući brbljati o tome kako, bez obzira na sve, tata koji nosi bebu u nosiljci, pogotovo ako je sam, dobije bezbroj uzdaha oduševljenja suprotnog spola. Mi smo u cijelom danu nabrojale dva.
Sutra Marin muž ide u šetnju s malenom, bez kolica i s nosiljkom.
Baš me zanima...
Voli vas J.
Prethodni blog: Plače li svako dijete na svoj način?