Hranjenje i gutanje prirodne su i podsvjesne aktivnosti koje kreću kao refleks, a kasnije postaju voljne radnje. Glavni preduvjet za normalan razvoj hranjenja su uredno razvijene anatomske strukture i mozak. No, tu je i učenje iskustvom hranjenja.

Lino savjet

Djetetu su sisanje palca, stavljanje ruku, stopala i igračaka u usta pozitivna iskustva.

 

Osjet, dodir, pritisak, temperatura i okus te senzorna povratna sprega. To su čimbenici o kojima ovisi hoće li dijete prvi put, ali i pri ponovnom davanju, rado pojesti ponuđeni obrok ili će ga odbiti. Djetetu su sisanje palca, stavljanje ruku, stopala i igračaka u usta pozitivna iskustva.

Ta će pozitivna iskustva kasnije utjecati na razvoj funkcije šake i samostalnog hranjenja. Ako dijete doživi neugodno iskustvo, kao što je jako hladna žličica, grudasta hrana ili hrana lošeg okusa i temperature, moguće je da će poslije odbijati hranu. 

Za optimalno stjecanje vještine hranjenja važno je takozvano "kritično razdoblje" u kojem se uči određena aktivnost. Prije ili poslije tog razdoblja, mnogo je teže naučiti specifičan obrazac ponašanja pa se tako mogu pojaviti i problemi u hranjenju djece. 

Zapamtite, obrok nije samo hranjenje 

Djetetov obrok puno je više od zadovoljavanja nutritivnih potreba. Obrok je vježba i učenje, razvoj grube i fine motorike, razvoj oralno-motornih vještina, ali i razvoj komunikacije s hraniteljem i okolinom. Uložite vrijeme, brigu i skrb oko hranjenja vašeg djeteta, važno je.