Japonica podrazumijeva rižu koja se uzgaja u prvom redu u Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Kaliforniji i Japanu. Okruglastog je zrna, a kad se skuha, ljepljiva je i vlažna. Najčešća sorta je arborio. S druge strane, riža duguljastog zrna, pahuljasta i rastresita (poznate basmati riža i tajlandska jasmin riža), vrste su indica riže koja se uzgaja uglavnom u južnoj Aziji, uključujući Šri Lanku, Indiju, Tajland, Vijetnam i južnu Kinu. 

Rižino zrno sastoji se od vanjske ovojnice i endosperma. Neprerađena, odnosno sirova riža popularno se naziva „smeđa“ riža. Ovojnica riže uglavnom je građena od celuloze, neprobavljivih ugljikohidrata koji imaju ulogu dijetalnih vlakana. Iako se ovakva riža sve češće konzumira, ipak se još uvijek riža uglavnom rafinira, odnosno prerađuje, prilikom čega se ovojnica odvaja od ostatka zrna, a zrno polira pa se dobiva bijelo zrno riže.

Ovakva riža puno je lakše probavljiva te se njome vrlo lako manipulira i u prehrambenoj industriji, ali i u kulinarstvu. S druge strane, uklanjanjem ovojnice gube se pojedini nutrijenti.

Cjelovito zrno riže bogato je vitaminima B skupine, osobito vitaminom B1 (tiamin) i B5 (pantotenska kiselina) te mineralnim tvarima od kojih se ističu selen, mangan, fosfor i cink. Nažalost, velik dio ovih nutrijenata gubi se rafinacijom, iako riža i dalje ostaje njihov dobar prehrambeni izvor.

Polirano zrno riže uglavnom čini škrob, složeni ugljikohidrat. Čak više od 90 % rižina zrna čini škrob, a zatim oko 7 % proteini. Sadržaj masti vrlo je nizak, čak manji od 1 %.

Riža ne sadrži gluten, ima relativno nizak alergeni potencijal, neutralnog je okusa i lako se probavlja te predstavlja odličan izvor lako dostupne energije, pri čemu 100 grama riže sadrži oko 365 kcal. Upravo zbog ovih karakteristika vrlo često biva jednom od prvih žitarica u prehrani dojenčeta.

U modernom dobu rižine pahuljice najčešći su oblik riže koji se daje dojenčetu. Kao i većina drugih žitnih pahuljica namijenjenih djeci, i rižine su pahuljice obogaćene, u prvom redu, vitaminima B skupine, ali i željezom, što sve češće postaje trend kad je riječ o preradi žitarica u žitne pahuljice.

Rižine pahuljice lako se koriste. Dodavanjem u majčino mlijeko ili dojenački mliječni pripravak tvore prvu kašicu za dojenče. Ova kašica ima djetetu već poznat okus jer rižine pahuljice ne utječu bitno na aromu, zbog čega ono lakše prihvaća novu konzistenciju obroka, odnosno obrok koji sada više nije tekući već polutekući ili kašast. Takav obrok sadrži veću energetsku vrijednost i upravo su zbog toga rižine pahuljice odličan obogaćivač i voćnih i povrtnih, ali i mesno-povrtnih kašica. Budući da riža ne sadrži visok udio bjelančevina, dobro ju je kombinirati s namirnicama koje su njima bogate, poput mlijeka (majčinog, dojenačke formule), mesa, ribe i mahunarki. Dodatkom rižinih pahuljica u kašice ne mijenja se njezin okus, ali ona postaje bitno hranjivija, gušća i zasitnija.

Dojenačke žitarice najčešće su obogaćene hranjivim tvarima, osobito vitaminima, stoga su dojenačke rižine pahuljice odličan izbor čak i u odnosu na bijelu rižu jer dojenački prehrambeni proizvodi moraju proći određenu kontrolu kvalitete te se nutritivno obogaćuju.

 

dr. sc. Tena Niseteo, dipl. ing. preh. teh.,

klinička nutricionistica

Referentni centar za dječju gastroenterologiju i prehranu, Klinika za dječje bolesti Zagreb