Imunološki posredovana bolest izazvana glutenom, celijakija, javlja se u osoba koje imaju za to nasljednu sklonost i prisutna je kod jedne od sto osoba ili kod 1% stanovništva. Liječi se strogom, doživotnom bezglutenskom prehranom.
Celijakija nastaje kao posljedica međudjelovanja okolišnih čimbenika i genetske (nasljedne) predispozicije, iako svi detalji još uvijek nisu u potpunosti objašnjeni. Glavni "krivac" za celijakiju je gluten – dio bjelančevine (proteina) koji se nalazi u pšeničnom, raženom i ječmenom brašnu. Konzumacija glutena kod oboljelih izaziva upalne promjene u tankom crijevu što vodi do poremećaja upijanja hranjivih tvari u crijevu.
Zašto neki ljudi obole od celijakije
Istraživanja su pokazala da osim glutena, ulogu imaju i nasljedni čimbenici. Da bi se bolest razvila, mora postojati i određena genska predispozicija. Geni odgovorni za razvoj celijakije nalaze u se u 30-40% opće populacije. No, većina ljudi ne razvije bolest zato što imaju takozvanu pozitivnu gensku predispoziciju (nasljednu sklonost). Veoma je bitno, kada netko u obitelji ima postavljenu dijagnozu celijakije, napraviti pretrage i na ostalim članovima obitelji ne bi li se otkrilo boluju li možda od tihog oblika bolesti.
Koji su simptomi celijakije
Celijakija se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. Može zahvatiti bilo koji organ i očitovati se različitim simptomima. Bolest može postojati čak i kad simptomi ne postoje. Ipak, najčešći simptomi su: kronični proljev, nenapredovanje ili slabo napredovanje na tjelesnoj maci u djece, niži rast, anemija, povraćanje, bolovi u trbuhu, zatvor, kronični umor, kronična bolest kože obilježena ponavljanim upalnim promjenama s izbijanjem mjehurića koji pucaju i sl.
Poznato je i da su neke bolesti povezane s celijakijom, primjerice šećerna bolest (tip 1), jetrene bolesti, Downov i Turnerov sindrom i sl. S druge strane, neke osobe mogu imati oštećenje sluznice tankog crijeva, ali niti jedan simptom. Tada govorimo o tihoj celijakiji. To je najčešće slučaj kod bliskih srodnika bolesnika s celijakijom te kod određenog broja bolesnika koji su prekinuli bezglutensku dijetu.
Dobro je znati
Koje su komplikacije celijakije
Ako se ne liječi, celijakija može uzrokovati brojne probleme, kao što su nemogućnost zanošenja, spontani pobačaji, poremećaji menstrualnog ciklusa, smanjenje gustoće kostiju tj. osteopenija i osteoporoza, depresija, refrakterna celijakija te maligne bolesti.
Kada posumnjati na celijakiju
Celijakija se danas može dijagnosticira testovima krvi (probir), a treba ga provesti u sljedećim skupinama djece i adolescenata:
- kod onih koji imaju neki od simptoma poput kroničnog proljeva, niskog rasta, odgođenog puberteta, anemija, izostanak menstruacije, kronični umor i sl.
- kod onih koji imaju srodnika u prvom koljenu koji boluje od celijakije ili imaju neku od bolesti koje se češće javljaju udružene s celijakijom, poput šećerne bolesti (tip 1), autoimune bolesti štitnjače ili jetre i sl.
Kako se dijagnosticira celijakija
Celijakija se dijagnosticira temeljem nalaza biopsije sluznice tankog crijeva (endoskopski), a kao pomoć u dijagnozi koriste se i nalazi protutijela u krvi te određivanje HLA DQ heterodimera. Spomenuta biopsija je i dalje osnova za postavljanje dijagnoze, ali se u posebnim uvjetima dijagnoza može postaviti i samo temeljem seroloških nalaza.
Važno je istaknuti da se dijagnostika mora raditi dok su djeca na normalnoj prehrani i dok uzimaju gluten. Inače su rezultati lažni. Bezglutenska prehrana može se, dakle, započeti tek nakon što se završi cijeli dijagnostički postupak, uključujući biopsiju sluznice tankog crijeva.
Lino savjet
Sve dok je bolesnik na bezglutenskoj prehrani, prognoza bolesti je odlična.
Kako se liječi celijakija
Celijakija se liječi strogom, doživotnom bezglutenskom prehranom. Raž, ječam, pšenica, a najčešće i čista zob te svi proizvodi koji sadržavaju ove žitarice moraju se izbaciti iz prehrane. Pridržavanjem ovakve prehrane, kod djece dolazi do oporavka sluznice, promovira se bolji rast te se sprječavaju dugoročne komplikacije. Neliječena celijakija uz komplikacije rezultira lošijom kvalitetom života. Postotak oboljelih koji se pridržavaju dijete kreće se tek od 40 pa do 80%.