Za neke darove bih više voljela da su nekako dogovoreni i planirani. Majčinstvo je jedan od tih darova.
Majčinstvo je dar. Koji treba objeručke prihvatiti. Svatko u životu ima jednu svrhu i jedan cilj - postati majkom. Jer samo tako se može ispuniti.
- Pročitala sam komentar neke žene u jednoj od onih "mama grupa" i sjetila se svog prvorođenca. Svoje neplanirane trudnoće. Šoka i suza koje sam proplakala kad sam saznala da sam trudna. Imala sam planove. Zakoniti, ja i Južna Amerika. I tako mjesec dana. Nešto što se u rizičnoj trudnoći nikako ne preporučuje. Zato se nije ni dogodilo.
- Pročitala sam komentar neke žene u jednoj od onih “mama grupa” i sjetila se svog prvorođenca. Svoje neplanirane trudnoće. Šoka i suza koje sam proplakala kad sam saznala da sam trudna. Imala sam planove. Zakoniti, ja i Južna Amerika. I tako mjesec dana. Nešto što se u rizičnoj trudnoći nikako ne preporučuje. Zato se nije ni dogodilo.
Kakav je to dar? Hah, onaj koji ne možeš vratiti niti zamijeniti za nešto drugo, pomislila sam. Kad bi se barem mogao dobiti s odgodom preuzimanja.
Druga majka piše: "Ne povisuj ton na svoje dijete."
Zaista? Nikad? Čak ni ako ih je više? Niti ako je djetetov ton odavno prerastao tvoje živce.? A-a. Nema deranja. Pritom se isto odnosi samo na tebe. Dijete je izuzeto od tog pravila. Jer je dijete. Kladim se da ona koja je to napisala niti nema djecu. Ili ima, ali staru nekoliko dana.
“Odazovi se kad te dijete treba ili zove.” savjetuje treća svemajka.
Uvijek. Na prvo “mama”, eeeeeventualno na drugo. Doduše, to je koristan savjet jer u protivnom slijedi “mamakanje” do odaziva. A ono može potrajati jaaaaaako dugo.
“Pjevaj djetetu” piše mama (Kukunka) glazbenica.
Jasno. Nije napisala da to uvijek treba biti razdraganim i milozvučnim tonom. Po mogućnosti dječje pjesmice. Ne postoji loš dan za pjevanje. Samo loš “ton glasa”. Koji se izbjegava.
O, ti krokodilu iz Nila, pusti Jujua i uzmi mene.
“Spavaćeš kad i dijete” kaže mama čije dijete vjerojatno prospava cijelu noć. Da, ima i takvih, čula sam. Mama koja spava kad i dijete je najdugovječniji mit još od Dedala i Ikara. Legenda kaže da nije važno ako se probudiš usred noći više desetaka puta. Dijete će u nekom trenutku i po danu spavati. I ti tada možeš spavati. To što dijete ne mora, primjerice, skuhati ručak da bi moglo jesti je sasvim irelevantno.
Za neke darove bih više voljela da su nekako dogovoreni i planirani. Majčinstvo je jedan od tih darova. Za mene je ono poput nečeg što dugo promatraš u izlogu. Onoliko dugo dok nisi siguran da stvarno želiš potrošiti (zadnje) novce na tu stvar iz izloga. I tek onda, kad znaš da ti neće biti žao tih novaca, tek tad je trenutak za tu stvar iz izloga.
Neke od mojih darova iz izloga nisu došli u planiranom trenutku, no to su svejedno najbolji darovi koje imam - pomislim skrolajući po aranžmanima za Južnu Ameriku.
Voli vas J.
Prethodni blog: Očekuj neočekivano i nadaj se nenadanom