Mama, ja bi si kupio profi fotić. Fuji x-t2 s kit objektivom. Pronašao sam u oglasniku rabljeni za soma eura.

Moj Danči je takav. S neba pa u rebra. Ne zna on pripremiti čovjeka na nešto. Ne, ravno u glavu. Direktno. Pa si ti misli. Odložim nož za sjeckanje povrća na dasku kraj mrkve i pogledam u njega i upitam - Oprosti?

- Ja dam sve pare koje imam, a vi ostatak?

- Srećo…

- Zašto me zoveš srećo? Jesi li svjesna da si mi prošli put to rekla pred dečkima iz razreda?

Ponekad se i ja pitam zašto ga zovem srećom. Na momente me toliko dovede do ruba živaca da ne znam što bih. Okrenem očima i pitam ga

- Danijele, ti bi što?

- Fuji x-t2.

On je komotno mogao iskombinirati sve brojke i slova koje postoje, meni to ništa ne bi značilo.

- Fotić? Ti bi profi fotić?

- I objektiv!

- Jasno, i objektiv. Što će ti fotić bez objektiva… - sarkastično se nadovežem.

- Trebam što prije poslat mail liku iz oglasnika da se ne proda pa… Mogu dobit ostatak para od tebe i tate?

- A ne bi ti palo na pamet radije nazvati? Brže je nego mail… 

- Ma da, pa da mi se lik još javi - odgovori moja sreća lagano me gurajući prema rubu živaca.

- Da, tome mobiteli i mogućnost uspostavljana poziva služe… - odgovorim polumrmljajući. Nikad neću biti u stanju shvatiti te klince koji će, ako treba, pričekati da ih osoba prestane zvati i onda napisati poruku u kojoj pitaju “Šta trebaš?” - A o kojoj svoti novaca govorimo kad kažeš “ostatak para”? - nadodam.

Iako mu matematika nije jača strana, Dančijev mozak se pretvara u instant matematičara - 200 eura sam dobio od bake i dede. 50 sam ušparao od ranije što ste mi vi nešto davali. Još 136 imam od zadnjeg rođendana… I da, 17 od Božića ono šta mi je ostalo… Znači vi bi mi trebali dati jooooš otprilike 403 eura.

- Otprilike?

- Pa možete mi dati i nešto više, neću se buniti - odgovori mi kao da je to najnormalnija stvar na svijetu i krene uzimati Nutri balance iz ormarića.

- Što sad radiš? Za par minuta će biti ručak? - pitam ga i gledam u čudu.

- Par? Jesi li sigurna da je to par? Znaš da par doslovno označava dvije, a u prenesenom smislu se odnosi na nekoliko? Vidim da si ga prestala raditi, a ja sam gladan. Ne znam da ćeš baš stići za “par” minuta dovršiti.

- Pa taman dok ga napraviš, dovršim i ja ručak

- Ne bih rekao. Ovo je odmah gotovo. A ti još nisi mrkvu ni stavila u lonac.

- Na kog si ti takav pametnjaković, da mi je znati - odgovorim više za sebe i nastavim rezati mrkvu.

- Bojim se da nas je u kuhinji trenutno dvoje… - promrmlja i on sebi u bradu.

Mrzim pubertet. Trebalo bi ga zakonom zabraniti! Iako... možda se najviše bojim da to neće nestati prestankom puberteta. - Koliko je to u kunama i šta će ti fotić?

- Paaaa za fotkanje??? 2991 kuna i 91 lipa. Ali možete mi dati i 3000 kuna, da zaokružimo. A planiram uskoro skupiti i za Sony a7Riii i sigma FE 40mm f1.4.

- Pa zašto onda odmah ne šparaš za njega, za to...?

- Košta oko 4 tisuće dolara.

Progutala sam knedlu u grlu. Skromno moje dijete. I kako da mu čovjek sad ne da tih… Niti 500 eura. 

Voli vas J.

Prethodni blog: Ja nemam mačku - mačka ima mene