Otkako je uvedeno cijepljenje je spasilo više života nego ijedna medicinska intervencija u povijesti, a bolesti protiv kojih se cijepimo stavljene su pod nadzor, smanjena im je učestalost ili su iskorijenjene
Cijepljenje štiti pojedinu osobu, ali optimalnim programom cijepljenja koji obuhvaća dovoljan dio populacije, postiže se kolektivna imunost za bolesti koje se prenose s čovjeka na čovjeka. Imuni pojedinci zaštitit će neimune i prekinuti prijenos bolesti.
Upravo zahvaljujući masovnom cijepljenju i stvaranju kolektivne imunosti, u svijetu su izbrisane velike boginje, a dječja paraliza (poliomijelitis) ne postoji u zapadnoeuropskim zemljama.
Bolesti koje su u Hrvatskoj eliminirane cijepljenjem
U Hrvatskoj se planski cijepi više od 50 godina. Provedbom Programa obveznog cijepljenja postignuta je eliminacija difterije (posljednji oboljeli 1974.) i dječje paralize (posljednji oboljeli 1989.). Od početka cijepljenja do danas smanjio se broj oboljelih od tuberkuloze za 94%, tetanusa za 98%, ospica (donedavno) i rubeole za 99% te zaušnjaka i hripavca za 99%.
Dobro je znati
- difterije
- tetanusa
- hripavca
- dječje paralize
- ospica
- zaušnjaka
- rubeole
- tuberkuloze
- hepatitisa B
- bolesti izazvanih Haemophilus infl. tipa B.
Cijepimo se protiv opasnih bolesti (difterija, tetanus, hripavac…) te onih lakših (ospice, zaušnjaci…) koje mogu imati teške i za život opasne komplikacije (meningitis, encefalitis).
Suštinski, cijepljenje je unošenje specifičnih stranih tijela (antigena) u organizam radi stvaranja imunološkog odgovora (protutijela) kako bi se spriječio razvoj bolesti. U cjepivima se nalaze antigeni – najčešće dijelovi mikroorganizama, cijeli mrtvi ili oslabljeni mikroorganizmi. Nakon ulaska antigena u tijelo, organizam, odnosno limfociti, stvaraju antitijela i štite pojedinca.
Imunost postignuta cijepljenjem različitim cjepivima različitog je trajanja. Zato se neka cjepiva daju u više odvojenih doza kroz određena razdoblja. Periodično se obavlja takozvano docjepljivanje.
Moguće štetne reakcije nakon cijepljenja
Nakon cijepljenja mogu se javiti neželjene reakcije koje prolaze bez posljedica. Za cjepiva u širokoj primjeni više je puta dokazano da korist od cijepljenja uvelike nadmašuje rizike.
Ozbiljne komplikacije događaju se iznimno rijetko i ne postoji znanstveni dokaz da cijepljenje povećava rizik od nastanka autoimunih bolesti. Međutim, postoje stanja uslijed kojih se određena cjepiva ne smiju primati.
Kada se ne smije cijepiti
Kontraindikacije na cjepivo mogu biti opće i posebne. Opće su akutne bolesti, stanja s povišenom temperaturom, preosjetljivost na sastojke cjepiva, nepoželjne reakcije pri prethodnoj dozi cjepiva. Kod cijepljenja živim, oslabljenim virusnim cjepivima, moguće je stanje oslabljenosti imunosti i trudnoća. Posebne kontraindikacije su za oštećenje staničnog imuniteta zbog HIV infekcije te za hripavac. Kontraindikacije mogu biti trajne ili privremene.
Opasne posljedice odbijanja cijepljenja
Posljednjih godina roditelji odbijaju cijepiti dijete. To uzrokuje negativne i opasne posljedice ne samo za necijepljeno dijete, nego i za opću populaciju. Roditelji koji odbijaju cijepiti dijete moraju biti upozoreni da komplikacije bolesti protiv kojih odbijaju cijepiti svoje dijete mogu izazvati trajne posljedice i smrt. Zato što ne cijepe vlastito dijete, ugrožavaju ostalu djecu koja zbog kontraindikacija za cijepljenje nisu mogla biti cijepljena.
Roditelji trebaju znati da dijete koje nije cijepljeno, prema Programu obveznih cijepljenja u Hrvatskoj, ne može pohađati predškolsku ustanovu. Također, kasnije možda neće moći nadoknaditi cijepljenje ili neće moći putovati u strane zemlje. U slučaju epidemije ili prijetnje od nastanka epidemije nekih od bolesti protiv kojih roditelj odbija cijepiti dijete, istom neće biti omogućeno pohađanje škole ili nekih drugih organiziranih aktivnosti u Hrvatskoj ili van zemlje.
