I tako smo dobili “onu jednu sobu” koja postoji u svakom kućanstvu - sobu za odlaganje. Sobu kojoj bi srednje ime bilo “pospremit-ću-ovo-idući-vikend”. Jazbinu u kojoj ne znaš kako izgleda pod, a i strop ti se čini nekako nizak.
Prošlo je nešto više od mjesec dana otkako je Danči napustio obiteljsko gnijezdo. Život nam se svima pomalo promijenio - cure su preuzele monopol nad daljinskim, smočnica mi se sporije prazni, a više nema ni Dančijevog ranojutarnjeg tuširanja prije faksa koje me redovito budilo u 6:15 umjesto u pola 7.
Svatko tko je uskraćen za tih dodatnih 15 minuta jutarnjeg sna, zna o čemu pričam…
A imamo i jednu sobu viška!
Cure su dugo vijećale, a onda i odlučile da se ipak ne žele razdvajati, ne još… Nina je bila pomalo neodlučna, čak joj se i svidjela ideja da ne mora više dijeliti sobu s malom sekom, ali ju je Hanin molećljivi pogled ipak omekšao.
I tako smo dobili “onu jednu sobu” koja postoji u svakom kućanstvu - sobu za odlaganje. Sobu kojoj bi srednje ime bilo “pospremit-ću-ovo-idući-vikend”. Jazbinu u kojoj ne znaš kako izgleda pod, a i strop ti se čini nekako nizak.
Pokušat ću vam dočarati taj ćumez koji se stvorio u ovih mjesec dana.
Dančijeva soba ima desetak kvadrata.
Nekad: Klasična momačka soba, krevet 90x200, radni stol pod prozorom, garderobni ormar, gaming rotirajući stolac. Vječno neuredna.
(Podsjetite me da nazovem Dančija i ispričam mu se što sam njegov način života nazivala neredom…)
Danas:
- Sav namještaj na mjestu, osim gaming stolca. Njega je uzeo sa sobom.
- Ormari se ne mogu zatvoriti jer sam u njih potrpala svu ljetnu garderobu od nas preostalih ukućana.
- Ispod stola su sanjke koje sam samo privremeno tamo odložila jer su cure s glavom familije jedan vikend bile na sanjkanju u Gorskom kotaru.
- Lonac (čitaj: kotao) za sarmu kojeg sam isto tako privremeno odložila na radni stol dok ga zajedno sa sanjkama ne otpremimo u podrum.
- U loncu hrpa praznih teglica od Lino Lade Gold koje sam pokupila od Dančija kad sam mu nosila novu zalihu. (Tamani ih k’o lud. Kaže da mu pomaže u učenju.) Čuvam ih jer sam planirala neki craft projektić koji sam vidjela na internetu. Još uvijek planiram, možda idući vikend.
- Za krevet nisam sigurna gdje je. Sumnjam da bi mogao biti ispod hrpe odjeće koja čeka da me ulovi deadline za peglanje. Ili grižnja savjesti, ovisi što prije dođe. (Jednom me skoro ulovila, dok su ukućani bili na sanjakanju, ali nakon troje djece ne propuštam nijednu priliku za kućni wellness!)
I planiram to sve malo dovesti u red idući vikend. Imam dva razloga:
- Zar nisam zaslužila imati jednu prostoriju samo za sebe, da imam gdje pogledati seriju ili pročitati knjigu u miru?
- Što ako se Danči odluči vratiti? Morat će spavati na sanjkama…
Drž’te mi fige!
Voli vas vaša
J.
Prethodni blog: Let iz obiteljskog gnijezda